Otpad i okoliš

U definiranju problema gospodarenja otpadom kao i ciljeva koje želimo dostići od velike je važnosti poznavati osnovne definicije i pojmove kao i zakonodavni okvir kako Europske Unije tako i zemlja članica. Opće je prihvaćena činjenica da je otpad tvar ili predmet koji posjednik odbacuje, odnosno namjerava ili mora odbaciti. No u isto vrijeme otpad se sastoji od čitavog niza korisnih sirovina koje imaju svoju ekonomsku vrijednost. Nastaje kao posljedica svih naših aktivnosti, a neprimjereno postupanje s otpadom bitno ugrožava ljudsko zdravlje i ekosustave te predstavlja gubitak resursa poput sirovina i energije. Koliki će biti taj utjecaj, ovisi o količini i svojstvima otpada te načinu na koji se njime gospodari. Gospodarenje otpadom složen je zadatak koji zahtijeva dobre organizacijske sposobnosti i suradnju brojnih sudionika u privatnom i javnom sektoru.

Temelji se na uvažavanju načela zaštite okoliša propisanih zakonom kojim se uređuje zaštita okoliša i pravnom stečevinom Europske unije, načelima međunarodnog prava zaštite okoliša te znanstvenih spoznaja, najbolje svjetske prakse i pravila struke.

Posebno se ističe načelo „onečišćivač plaća“, koje obvezuje sve one koji proizvode otpad na podmirivanje troškova mjera gospodarenja otpadom. Vrlo je važno i načelo „blizine“, kojim se definira obrada otpada u najbližoj odgovarajućoj građevini ili uređaju u odnosu na mjesto nastanka otpada uzimajući u obzir gospodarsku učinkovitost i prihvatljivost za okoliš.

Načelom „samodostatnosti“određuje se da se gospodarenje otpadom mora obavljati na samodostatan način, pri čemu je potrebno omogućiti neovisno ostvarivanje propisanih ciljeva na razini države, a uzimajući pritom u obzir zemljopisne okolnosti ili potrebu za posebnim građevinama za posebne kategorije otpada.

Načelo „sljedivosti“vrlo je važno jer se njime definira utvrđivanje porijekla otpada s obzirom na proizvod, ambalažu i proizvođača proizvoda koji postaje otpad, posjed otpada i njegovu obradu.

Radi sprečavanja nastanka otpada, definiran je red prvenstva gdje se na prvom mjestu nalazi sprečavanje nastanka otpada, zatim slijedi priprema za ponovnu uporabu, recikliranje, drugi postupci obrade kao što je energetska obrada te zbrinjavanje otpada.

Odlaganjem neobrađenog otpada zakapaju se vrijedne sirovine i resursi te zadužuju buduće generacije, koje će morati financirati njihovo saniranje. Tradicionalni linearni sustav u kojem se upotrebljavaju resursi i na kraju odbacuju vrijedne sirovine kroz otpad nisu dobro rješenje te se već danas Europska Unija okreće novom modelu Cirkularne ekonomije koji treba osigurati da jednom upotrijebljeni resursi budu vraćeni u ponovnu upotrebu kako bi se iz njih izvukla maksimalna vrijednost. Cirkularni ekonomski sustav želi osigurati da su proizvodi dizajnirani da budu dio ‘value network-a’ unutar kojeg bi se osiguralo konstantno ponovno iskorištavanje resursa.

No kako ovako složena pitanja pojednostaviti građanstvu koje se u cijelom krugu cirkularne ekonomije nalazi na kraju odnosno na početku procesa.